Skip to content

Kroki treći – O SLINAVCIMA I CAREVIMA

Prosinac 9, 2011

Onako glasan i mas(t)an, neukusno raširenih nogu, okružen hihotavim djevojkama, u trenutku razbludnog, muškog monologa, ugleda ružnu fleku na lijevom rukavu. Bem ti sve,a posebno onu moju glupaču kod kuće! E, sve ću sutra odnesti u kemijsku čistionu! Neće ta glupača meni prat i peglat! Ništa ta ne zna! Kuha neko nejestivo smeće, kad uopće kuha! Cijele dane gleda idiotske sapunice, izlazi sa svojim prijateljicama i u depresiji je! A ja nisam u depresiji, ja koji radim i zarađujem za dvojicu, trojicu! Svojim menadžerskim ugovorima osiguravam nam bezbrižan život: benđola, urbana vila, oblekica s markicama, skijačina… I sve to ima zahvaljujući mojim biznisima! Pa da mi barem taj flek očisti! E, kad ja poludim! Baš mi treba taj glupi blam pred ovim curkama. A male su zgodne, vidim da im se sviđam. I zato hoću izgledati kak treba. Nisam ja neki flekavi bezveznjak. Ma, sve je to ta moja lijena glupača kriva! plaćam im već treću rundu koktela – bogme mogu one potegnuti! Možda ih nacugam pa flek neće predstavljati problem. Ali baš me znervirala ta krava, e, jebote!

Mačo ( ne Močo ) vadi kešovinu iz kožnog, crnog novčanika. Ostavlja bogatu napojnicu ali tako da curke vide koliko i kako. Ustane, strpa svoju mješinu do ruba hlača i remena, ponosno se opasa značajno pogledavajući društvo i protrese svoje trbušasto blago. Izvuče dio šarene čačkalice za koju se prihvatila slina i baci ju na crni stol, vjerojatno uz misao: nek glupača čisti za nama, za to je plaćena. Zagrlio je najmlađu i uz prenemaganje kikotanjem družina ( sinjega ) galeba napustila je mjesto svoje promocije i frustracije. Promocije snage sirovih strasti i frustracije jednom običnom flekom, zbog glupače domaće.

Ostao je trag sline na crnom stolu. Za slinavcima ostaju sline. Nacerene, iskešene, guste sline. Kao da su njima prvo pročistili međuzubne prostore, a onda slinu zajedno sa neželjenim sadržajem izbacili. Zvuči gadno i jest gadno. Trebalo bi uzeti DNK kao što kuruzni Horatio, u ponoćnim reprizama repriza CSI Miami, ovlaš skidajući crne naočale, uzima nekim tamo likovima na glupu foru komadić slinice! Stvarno bi trebalo uzeti DNK. Zlu ne trebalo. Kad se otvore sve crne torbe ovog primitivnog slinjenja. Ponekad mi se čini da te sline cure i kaplju po našim glavama. One kaplju i kaplju kao glembajevska krv, kao danak darvinizma kojeg nikada neću shvatiti niti prihvatiti. Gledam te nacerene likove koji iskaču kao čudovišta iz ormara, a zbog glupe nacerene face njima se u zakucima usana nakupi ona neuništiva bijela slinica. Kao bijela svinjica ta se ista slinica pjeni, razvlači i nikako da kapne. To me fascinira kako dugo ljudi kojima se skuplja slina mogu tu istu slinu reciklirati tijekom govora! I koji to zakoni fizike ne dozvoljavaju toj istoj tekućini da konačno kapne! Dajem Nobelovu onome tko izračuna kada će slina slinavaca sakupljena u uglovima usana kapnuti! Jer ja čekam njezino kapanje eto, već pola stoljeća. Ja hoću da slinavci porazno kapnu slinicu, da se usline! Dođe mi da im izvučem te slinave jezike i njima obrišem bjelilo. To bijesno bjelilo oni gotovo nikada ne očiste. Svi mi gledamo i razgovaramo sa tim i takvim slinavcima i nitko se ne usudi reći da obrišu tu strahotu. Kao nije pristojno! A pristojno je ne barem polizati to bjesnilo? Ja ne mogu vjerovati da oni ne znaju da im se slina skuplja. Mislim da oni nas namjerno provociraju tom svinjarijom jer to se mora osjetiti, za Boga miloga! Pa to su ipak njihova usta i njihova slina! Pa možda baš i zbog toga što su to njihova usta i njihova slina. Dosta.

Dan još nije na izmaku. Susret drugi mjesto potpuno drugačije. Moj kvartovski dućan. Mjesto u kojem vrijeme stoji. On te očekuje već godinama nekim zapuštenim cvijetom nepoznatog florističkog podrijetla! Taj preživljava u staroj plastičnoj kanti od Gavrilovićeve masti! Svaki ga dan žalim, navečer kad legnem u krevet nerijetko iskoči njegova otužna slika! To je sigurno najtraumatičnija slika od moje mladosti do opasne zrelosti! Tako, naime, dugo on preživljava sa svojim korijenjem koje ne raste ispod nego iznad zemlje! Vodu dobiva samo za Uskrs i Božić ( ponekad kad pada kiša potajno istresem svoj kišobran da me netko ne vidi i opomene kako je kanta za kišorane kod ulaza ). Taj je neidentificirani ”cvijet” slika i prilika strašnog florističkog nasilja nad nečim, valjda, živim. A tek mirisi u predvorju mog dućana! To je proustovski izlet u rane 70-te kad su drvene trnjanske birtije šnjofale na nešto kiselo i drveno i ustajalo masno i znojno i plasično i kao oprano zmazanom krpom koja je dobra za još samo ovo brisanje. Mirisi se pak miješaju sa zvukom potrganog klima uređaja kojeg kad su ugradili učinili su me tako sretnom i ponosnom da sam danima slavila taj veliki događaj u sebi. Dučkas ima klimu! Mislim moj kvartovski dučkas ima klimu. Bože, sad znam da nismo zaboravljeni. Upravo ta divota mirisa, zvukova i okusa nekih zaboravljenih vremena, mjesto je promocije neke drugačije fleke.

Čekam u redu za blagajnu. On sa desne strane. U nekom čudnom neredu. U plavom kombinezonu. Radničkom kombinezonu punom flekova. Dobre je volje. Što ne bi bio. Kupil si je samo pivicu. I tak je sretno drži strpljivo čekajući i smješkajući se svakome tko prođe. Sigurno pripada onoj prekrasnoj grupici ispreddućanskih pivopija. To je jedna nevjerojatno simpatična grupica posebnih ljudi koji su dio kulture jednog dućana. Dućan bez njih nije dućan. Oni, naime, ne plaćaju kauciju za flašu jer, evo sad popijem pa vrnem ko i uvek! Upravo takav dobrovoljček stoji u redu pored mene. Kombinezon jedva drži poveći pivski trbuščić kojemu, eto, fali još ova pivica.A flekova! Svih vrsta, boja i veličina. Izgledaju kao neka kožna bolest koja se nezaustavljivo širi. Zapravo kao dječja bolest, bezazlene vodene kozice, mrljice… Ali On nema problema sa flekovima. On ih ponosno nosi. Ne srami se. Nema se čega. On radi pošteno. On radi puno. On zaradi koliko zaradi. Za pivicu se nađe. I On se smješka. On je jedini u tom redu dobre volje. Drugi voze puna kolica i tako su neukusno nervozni da čovjek pored njih postaje nesretan i nezadovoljan. Oni plaćaju karticama. On drži pivicu i siće keša. Ljudi, kakav je On Car! On mi je Car nad Carevima! Puštam ga ispred sebe jer moram nešto učiniti za svog Cara. Osjećam da moram nešto napraviti za čovjeka u plavom, flekavom kombinezonu. Jer On nema problema sa svojim flekovima i mrljama. One su vidljive i pošteno zarađene. One unutarnje mrlje na savjesti i duši, e, te su grde! Čista savjest, plaćena pivica ( ipak bez kaucije ) i smješak. Baš to je formula sreće! Kad nemaš problema sa sobom, kad si čist ko suza usprkos flekavom kombinezonu, onda si Car!

Car je platio pivicu i kimanjem glave mi zahvalio što sam ga pustila preko reda. E, da On zna da je moj Heroj dana, mjeseca, godine, da je Faca! Ali Njemu to nije važno. Nije ni drugima. Drugi ne vide flekave ljude u plavim kombinezonima bez flekave savjesti. Vide samo slinave čačkalice i bogate napojnice.

Osnovat ću Udrugu Careva s pivom u plavim kombinezonima koji piju ispred dućana, bez kaucije, naravno! Udruga će prerasti u stranku. Stranka će pobijediti na izborima. I tako ćemo ući u Europu bez mrlje, čisti ko suza. Bez sline u zakutku usana. Bez kaucije. I pljunut ćemo u lice svakom onom tko kešovinom slini. Jer on nije car.

Oglasi
2 komentara
  1. Pankrt permalink

    Kada sam nabasao na ovaj blog, prema nazivu sam očekivao laprdanje o životnim problemima nekog tinejdžera. Onda sam ponukan nazivom priče počeo čitati. I pročitao sve. I pročitat ću opet. Marine, ne znam tko si, ali cijenim stil, podržavam baratanje jezikom i uživam u likovima. Repete!

    • Baš mi je drago da se slovenskom punkeru ( možda se varam? ) sviđaju moji gotovo nevidljivi likovi, pomaknuti stil
      i jezik! Slijede repete, dobar tek i hvalaaaaa!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: