Skip to content

Kroki četvrti – TAJNI ŽIVOT BLAGDANA

Siječanj 10, 2012

BOR=ROB

Prodao ga je uz smiješak. Uhvatio u mrežu kao zlatnu ribicu koja se nije opirala. Možda malo širinom svojih grana. Onako uhvaćen, savladan, uredno zapakiran i plaćen pokorno je mirovao na stražnjem sjedištu. Pjevao je mirisom smole nekog nepoznatog mediteranskog krajolika. Onako moćan, visok i opojan, uhvaćen u zamku nekakve svilene mreže, izgledao je uplašen. Kao dijete okruženo vršnjacima koji su spremni na neku uzaludnu dječju tučnjavu.

Ušao je uz bijesno i nervozno negodovanje oca kojemu je bilo teško nositi ga. Osim toga zaprljao je svoju novu kožnu jaknu glupom smolom. On kao da se smijao toj svojoj blagoj kazni za strašnu torturu koju su mu namjenili. A smola se doimala kao suza, gorka, opora, ljepljiva, mučna. Suza koja kane tek tako ili možda…

Okružiše ga, okitiše ga, okruniše ga. Upališe ga. Uživahu u toplini svoga doma i okićene božićne jelke. Nije ih bilo briga što on teško podnosi težinu kuglica, teško drži božićnu zvijezdu, što mu smeta histerično žmiganje raznobojnih lampica. Bio je žedan, oni su pili. Bio je gladan sunca, oni su jeli. Bio je prikovan za drveni križ koji ga je držao uspravnim. Bio je poput Isusa koji se žrtvuje za ljude. Za one iste ljude koji su nakon nekoliko dana prigovarali jer mu iglice stalno padaju pa ih moraju čistiti. Grane su mu se opustile pa izgleda jadno.

Uzeli su kutije, okružili ga, raskitili, skinuli krunu.Ugasiše svjetla i baciše ga na smetište.

Rasterećen u mraku svojih misli, ujutro osunčan svjetlošću, činio se sretnim.

A oni ostaše nesretni i nervozni zbog praznine u kutu sobe gdje je bila božićna jelka. Ili možda zbog praznina u srcima i glavama…Oprosti im Bože, ne znaju što čine!

 

HODNIK

Čudna je to prostorija.Prolazna. U nju se ulazi da bi se izašlo. Da bi se došlo do neke druge prostorije koja nam je cilj. Jer on sam po sebi nikada nije cilj. Možda samo ponekad u nevrijeme kad trčeći pred kišom uletimo u naš hodnik i sretno zatvorimo vlažnjikava vrata. Hodnik nam na neobičan način simbolizira vrijeme blagdana. On skuplja i miješa mirise slatke, opore, kisele, mirise kuhinjske i zahodske. On sve to vari, muti, tempira i ispušta kroz svoja usta ulaznih vratiju. On prima drage nam goste koji u njemu ostavljaju blatne tragove svoje obuće. Kad dolaze onako pomalo zbunjeno i hinjeno veselo, kad skidaju svoje kapute, poneki cipele. On sve to povjerljivo čuva. A kaputi nagurani na maloj vješalici dodirujući se ispuštaju mirise blagdanske. To su uvijek ”oni bolji” kaputi za posebne prigode. I baš oni mirišu na ustajale ormare, naftalin, na brzinu stavljen parfem sa dna bočice koji se čuvao baš za tu priliku. I cipele leže onako beživotno kao odbačena stopala, mirno i nepokretno. Na njima se suši skupljeno blato koje će pri izlasku onako izdajnički sasušeno iscuriti iz gumenih reški na potplatima. Ti smiješni pazlići ostaju na parketima kao zaboravljene igračke koje čekaju da sjednemo na pod i iskreno se zabavimo slikom koju ćemo od njih složiti. A tek odbačene rukavice! Kao istrgnute šake pomiješane dvije lijeve, tri desne, uglavnom crne svečane. Izgledaju neuredno kao soba ljubavnika koji odbacuju odjeću u trenutku ludog sladoštrašća.

Hodnik je mistična prostorija koju nitko ne razumije. Drugi slave, on čeka. On čuva i šuti. Pruža mogućnost prisluškivanja, zastajkivanja, ulaska kada i ako hoćemo. On eutanazira život soba, njihovu buku, pjesmu blagdansku, svađu pijanu. On je otok u moru kućne blagdanske histerije. On prima i pozdravlja, on svlači i oblači, on smrdi i miriši.

On je lice i naličje života koji prolazi da bi prošao. Tek tako. Kroz hodnik.

 

BLAGOVANJE

Pomno isplanirana bojišnica blagdanskoga stol: najbolji tanjuri i čaše, noževi, žlice, vilice, savete krpene, božićne grančice, ukrasi, aperitivi… Sve to na najboljem stolnjaku, bijelom sa zlatnim ukrasima. Tišina prije napada. Ona izražajna, emocionalna. Ona tišina koju čuješ i ne znaš kako ju prekinuti. Jer niti jedna tema u tom trenutku ne prolazi.

Vojnici se raspoređuju. Nitko nije zadovoljan svojim mjestom ali ne prigovara. Nije pristojno. Zajapureni obrazi žude za bitkom. Počinje blagdanski objed.

Kuharica poput premorenog zapovjednika nezainteresirano sjedne i tiho nadgleda realizaciju plana. Jedni nasuprot drugih. Nije to sofisticirani nuklearni rat već onaj ljudski, tjelesni, prvosvjetski. Kad se jurišalo uz povike i tuklo bajunetama. Tako se mrcvare mesne delicije, uzimaju se najbolji komadi mesa dok neprijatelj koji je zakasnio u bijesu ispraća svoj mračni batak želja. Koprcaju se sarmice iz kojih ispadaju komadići mesa kao loše zamotani dječji vratići koji se zimi uvijek razotkriju. Otimaju se prženi krumpirići, mast curi na bijeli stolnjak. Toči se crveno vino koje ostavlja krvave orgijske tragove na transparentnoj bjelini snježnog stolnjaka. Vojnici udaraju, hrana nestaje, čaše se ruše,salvete upijaju sladostrast munjevitog rata. Borba jenjava, pobjednika nema. Svi se nemarno naslanjaju neprirodno isturenih trbušina koje svečano dokazuju koliko još uvijek mogu.

Vojska se povlači, ostaje žalosna slika bojišnice.Isparavaju se mirisi probavljivi i neprobavljivi, rableovska glazba u svakom zakutku sobe.

Onaj lijepi, svečani trenutak s početka priče pretvara se u noćnu moru. Otužna slika tamanjenja uništila je skromnost obiteljskog blagdanskog okupljanja. Trebalo bi na kraju ovakvih bakanalija čarolijom kamere vratiti prizore na početak. Jer: na početku bijaše riječ…

 

DAR=RAD

M. ( kao mama ) mjesecima se unaprijed mučila. Budila se noću i razmišljala kako riješiti problem. Kako svoju obitelj razveseliti darovima za ovogodišnje blagdane? Kako im vratiti onaj dječji osmijeh na lice kada u božićno jutro otvaraju dugo žuđene poklone? Sjeća se suzne sreće u očima svoje djece dok dječje nespretno trgaju ukrasne papire da otkriju čaroliju poklona. Nakon toga povlače se u kutak i beskrajno dugo uživaju igrajući se. Zahvalnost očiju, toplina ručica, rumeno uzbuđenje i glasno smijanje, nesumnjiva su prošlost. Dani djetinjstva su iza nas. Gdje je ostala sreća blagdanskog darivanja? Isto negdje iza nas, u našem djetinjstvu, u čaroliji trenutka koji se nikada više ne vraća u vremenima odraslosti.

Zato M. mora napraviti nešto neobično, pokloniti nešto posebno. Ona želi dječju sreću u očima svojih odraslih. Kao i uvijek.

Igra počinje. Ove će godine svi dobiti ono što najviše žele i vole. Kao i uvijek. Nitko nikome ne smije reći što je dobio, a trenutak otvaranja darova za svakoga će biti posebna čarolija. Kao i uvijek.

Svakome od ukućana u prekrasne ukrasne papire umotala je tek papirić na kojem je pisalo što je htjela pokloniti ali , ove godine, kao nikada do sada, sve to nije uspjela kupiti.

Cijeli su se mjesec ukućani borili sa znatiželjom. Tražili su darove po svim skrivenim mjestima u stanu. Molili su M. da otkrije ( uvijek i jest ) što će kome pokloniti. Ove je godine tajnu zakopala duboko u srcu i nikome je nije odala. Kao nikada do sada.

Svi su jedva dočekali jutro. Izostale su bose nožice i tople pidžamice jer su njezini odrasli ukućani naviknutom sigurnošću u njezin ukus, gotovo lijeno i nezainteresirano uzeli svatko svoj darak.

Otvorivši poklone nitko nije ništa komentirao. Nasmijali su se svojim darovima. Izašli iz sobe.

M. je otvorila prozor, zapalila cigaretu, prekrižila značajno ruke u laktovima i pogledala ispod bora.

Njezinog poklona nije bilo. Kao i uvijek. Nasmijala se. Što se nje tiče blagdansko vrijeme darivanja završeno je. Kao i uvijek.

 

 

 

Oglasi

From → Svakodnevica

2 komentara
  1. zdenko permalink

    Svaku zimu gledam borove, i ulovljene i odbacene, bas me dirnula ta crtica

    Super ti je blogh, sigurno si necija mama 🙂 uglavnom samo tako dalje

    • Borovi i hodnici i stolovi i darovi moraju biti inspirativni za luckastu mamu!
      Drago mi je da se ta pomaknutost nekome sviđa. Hvala.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: